U Zemunu je u nedelju uhapšen G.D. (60), po nalogu Posebnog odeljenje za visokotehnološki kriminal (VTK) Višnjeg javnog tužilaÅ¡tva u Beogradu zbog krivičnog dela ugrožavanja sigurnosti. On se sumnjiči da je preko druÅ¡tvene mreže X uputio pretnje smrću glavnom beogradskom tužiocu Nenadu Stefanoviću i ministru pravde Nenadu Vujiću.

Pripadnici Uprave kriminalističke policije (UKP) na čijem čelu se nalazi Marko Kričak, pristupili su ozbiljno, kao da je u pitanju ozbiljan terorista, a sve je proraćeno medijskom kampanjom prorežimskih medija i preko društvenih mreža. Objavljen je i snimak hapšenja, ali na njemu se vidi nešto što se baš ne ukapa u ceo narativ.

Sed čovek, bosonog, bez majice i samo u šorcu, širi ruke ispred kapije, najverovatnije svog dvorišta. Maskirani policajci, sa sve šlemovima i pancirima, hvataju ga za ruke, iako ne izgleda da čovek pruža bilo kakav otpor. Obaraju ga na zemlju, savijaju mu ruke iza leđa, jedan od policajaca mu kleči na glavi i pritiska je na asfalt. Situacija je tako "opasna" da više policajaca snima mobilnim telefonom i mirno stoji sa strane, nego što hapsi osumnjičenog.

Po mišljenju pukovnice MUP u penziji Slavice Radovanović, postupanje policije je pogrešno, a iza svega stoje potpuno drugačiji motivi.

"Nema ni jednog jedinog osnova da policija postupa na takav način kako su postupali, kao što se vidi na snimku koji se pojavio. Pravilno bi bilo da se ta osoba prvo pozove u nadležnu policijsku stanicu u svojstvu građanina i da se ispita na okolnosti, da li ima elemenata za krivično delo ili prekršaj i to uz konsultaciju sa javnim tužilaštvom. Nakon tog razgovora ili tokom tog razgovora, ukoliko nadležni tužilac proceni, status te osobe može biti promenjen i od građanina da postane osumnjičeni. Ukoliko se ne odazove na poziv da dođe u policijsku stanicu, onda može biti upućena patrola i to patrola obične policije, da ga privede", objašnjava Slavica Radovanović.

Po njenim rečima, postupak policajaca je suprotan važećem Zakonu o policiji.

"Problem je što policiju vode ljudi koji ne poznaju uopšte ili ne poznaju dovoljno Zakon o policiji i druge zakone. Sredstva prinude se ne primenjuju prema osetljivim kategorijama: bolesnima, starijim, trudnicama... Iako u pitanju nije osoba koja ulazi u kategoriju penzionera, realno je da čovek od 60 godina ima nekih zdravstvenih problema i tu treba biti vrlo suzdržan sa upotrebom sredstava prinude. Čovek ne pruža otpor tako da nema ni potrebe za tako grubim postupanjem", objašnjava pukovnica MUP u penziji.

Motiv za ovakvo ponašanje policajaca je zapravo potpuno drugačiji i nema veze sa rizikom, makar ne po pripadnike MUP.

"U pitanju je čist marketinški potez, kako je policija spremna i spretna, kako ima mo i kako je uigrana i opremljena da se izbori sa svima koji narušavaju spokoj pojedinaca iz vlasti. Tim spektakularnim hapšenjem prvo zastrašuju ljude koji su protivnici režima, a takođe se i dodvore vlastima i pokazuju šta su sve spremni da urade. Ovim potezom vlast ulazi u predizbornu kampanju zastrašivanja, da ne može ništa ni na društvenim mrežama da se objavljuje šta se misli i da će biti sankcionisan svako ko loše piše o vlastima i da će se na taj način kršiti i Ustav. Situacija u kojoj se mi nalazimo podseća na period u Hitlerovoj Nemačkoj ili Staljinovom Sovjetskom Savezu između 1936. i 1940. kada su se ljudi procesuirali zbog drugačijeg mišljenja, ili samo sumnje da drugačije misle", kaže Radovanović.

Sa druge strane, proteklih meseci svedočimo brojnim primerima gde policija nije bila tako ažurna, niti je radila svoj posao.

Pretnje novinarima nezavisnih medija postale su svakodnevica, ali ne i procesuiranje osumnjičenih.

Postavlja se pitanje i kako je moguće da policija u pojedinim slučajevima ekspresno pronađe i identifikuje osobe koje upućuju pretnje ljudima bliskim vlasti, dok se istovremeno brojni napadi i pretnje upućene onima koji kritikuju vlast mesecima ne rešavaju.

Možda još drastičniji primer selektivne pravde jeste slučaj proslavljenog fudbalera Nemanje Vidića, nakon što je KRIK objavio Skaj poruke koje navodno pokazuju da je bivši predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza angažovao kriminalce da mu zaprete i fizički ga napadnu. Reč je o porukama od pre nekoliko godina, a one su dostavljene srpskim službama od stranih kolega.

Ipak, ostaje misterija zbog čega se po njima nije postupalo. Čak ni po objavljivanju ovih informacija, policija i tužilaštvo su ćutali, sve dok Vidić nije podneo krivičnu prijavu.