Ono što je prva asocijacija na starlete svakako su plastične operacije, odnosno bujne grudi ve puna usta. Međutim, Zorici Gajdaš, prirodnoj lepotici i prvoj jugoslovenskoj starleti, to nije bilo potrebno – a u vreme kada je ona bila na vrhuncu slave silikoni nisu ni postojali.

Ipak, po svemu ostalom, naročito po tome što je svoje obline isticala kao deo javnog imidža, a ne po glumačkom talentu, Zorica je bila preteča današnjih starleta.

Karijeru je započela na filmu i igrala u ostvarenjima poput „Burduša“, „Lito vilovito“ i „Božana“. Fatalna plavuša zaludela je publiku bivše Jugoslavije svojim izgledom. Smatralo se da niko nema tako savršene proporcije kao ona – prirodno bujne grudi, vitku liniju i uzak struk koji je uvek naglašavala.

„Foto-reporteri su me opsedali, a ja sam uživala da vidim sebe u novinama i naprosto sam se gušila u svojim slikama. Nisam uporna osoba i često sam se bavila čas ovim, čas onim, a ni sada ne znam tačno šta ću još biti“, govorila je Zorica za časopis Nada još 1981. godine.

Poput današnjih starleta volela je da se fotografiše i bude u centru pažnje. Ipak, kako je sama priznala, upravo ju je nedostatak upornosti koštao ozbiljnije karijere.

„Svesna sam da nisam ništa naročito napravila na filmu, ali sam zato u to vreme bila najslikanija glumica. Snimila sam više od 40 filmova, ali to nisu bile zapažene uloge, već epizodne. A sada, kada bih u zrelim godinama mogla da napravim nešto pravo, odustala sam od svega. Ja sam jednostavno takav tip. Sve radim samo dokle meni odgovara.“

Rođena Beograđanka, Zorica je još u gimnazijskim danima privukla pažnju rediteljke Soje Jovanović, koja joj je ponudila ulogu u filmu „Diližansa snova“.

Velika pažnja muškaraca joj je, kako je govorila, veoma prijala.

„Danas se glumica pojavi u jednoj televizijskoj emisiji ili u jednom filmu i već sutradan zaboravite kako izgleda. U ono vreme, dok sam bila popularna, kada bih ušla u restoran, svi bi ustajali od stolova, zaustavljali su automobile na ulici, dobacivali mi i prepoznavali me. To mi je godilo, bila sam srećna.“

Pričalo se i da njenom šarmu nije odoleo ni čuveni dirigent Zubin Mehta. Navodno su se upoznali u Dubrovniku, gde ju je ugledao u publici dok se klanjao nakon koncerta i ostao bez reči.

„U to vreme moje slike izlazile su svakodnevno u dva ili tri lista, a gotovo svake nedelje bila sam na naslovnoj strani. Čim ustanem, odlazila sam da kupim sve novine kako bih videla koja mi je fotografija objavljena. Bila sam oduševljena, jer su govorili da sam veoma fotogenična, a foto-reporteri su me naprosto opsedali. Uživala sam u tome. Imala sam gomilu novina oko sebe, gušila sam se u njima i svojim slikama. To je bilo doba Merilin Monro i Brižit Bardo. Nisam ličila na njih, ali su me često upoređivali s njima. Imala sam nešto posebno.“

Zorica je često isticala da je odrasla u patrijarhalnoj porodici, ali da nikada nije želela da se uda. Ćerku Leonidu dobila je u vanbračnoj vezi.

„Brak je, po meni, vrlo relativna stvar. Ja, na primer, ne bih mogla da živim sa nekim, da sedimo za istim stolom, peglam i perem, a da pritom on misli na drugu ženu. A to se događa.“

Ljubav joj je, govorila je, uvek bila najvažnija.

„Čim bih videla da jedna ljubav prestaje, tražila sam novu i odlazila. Možda sam zato i ostala sama, jer nikada nisam želela brak po svaku cenu. Zato sam odlučila da rodim dete – samo za sebe.“

Poređena je sa Džejn Mensfild već već nazivana prvom jugoslovenskom starletom. Iako fizički nema mnogo sličnosti sa danaÅ¡njih starleta poput Soraje, Stanije ili Tijane Ajfon, Zorica se, poput njih, nije mogla pohvaliti obrazovanjem.

Po jednoj anegdoti, pesnik Matija Bećković jednom ju je upitao:

„Da li ste pročitali makar jednu jedinu knjigu?“

Na to je navodno odgovorila:

„Ma, kao da je to bitno.“