Podaci o broju birača na pojedinim adresama poslednjih dana izazvali su brojne reakcije građana, posebno nakon slučajeva u kojima se naizgled pokazivalo da na jednoj adresi žive desetine ili čak stotine birača.

CRTA sada objasniva da iza dela tih slučajeva ne mora nužno da stoji izborna manipulacija. Problem je, međutim, što su državne evidencije toliko neusklašene da je u pojedinim slučajevima teško utvrditi gde prestaje administrativni kaos, a gde počinje potencijalna zlouporaba.

Od maja je građanima prvi put omogućeno da provjerite koliko je birača upisano na njihovoj adresi. Upravo je ta mera, prema CRTI, pokazala koliko problema postoji sa kvalitetom adresnih podataka u izbornom spisku.

Jedan od osnovnih problema jeste to što adrese u izbornom spisku nisu potpuno usklašene sa službenim Adresnim registrom. Iste neusklašenosti postoje i u Evidenciji prebivališta MUP-a, iz koje se podaci preuzimaju u izborni spisak.

Kada lokalna skupština, na primer, promeni naziv ulice, nova adresa ulazi u Adresni registar, ali se ne menja automatski i u evidenciji prebivališta MUP-a. Do promene tamo dolazi tek kada građanin ode u policiju zbog promene adrese ili zamene lične karte.

CRTA kao ilustraciju navodi Priboj, gde se pojavilo nekoliko adresa sa kućnim brojem 1, a na svakoj od njih stotine birača.

Objašnjenje je pokazalo koliko sistem može da proizvede apsurdne rezultate. Te adrese su u evidenciji prebivališta ranije bile vođene kao "BB". Opština je u međuvremenu dodelila kućne brojeve i unela ih u Adresni registar, ali su građani u evidenciji prebivališta ostali na staroj oznaci "BB".

Problem postoji i sa adresama označenim nulom. Prema CRTA, u izbornom spisku postoje čak i cela naselja sa takvom oznakom.

Softver izbornog spiska u polju predviđeno za kućni broj prihvata cifre, pa se za naselja u kojima ulice još nisu dobile nazive ili kuće nemaju broj upisuje "0". U drugim slučajevima birači mogu završiti na broju 1, što na papiru stvara sliku da na jednoj adresi žive stotine ljudi.

Dakle, veliki broj birača na jednoj adresi sam po sebi nije dokaz fantomskih birača. Ali upravo neuređenost sistema otežava proveru slučajeva u kojima sumnja zaista postoji.

Još ozbiljniji problem koji je CRTA uočila odnosi se na brojeve stanova.

U Beogradu svega 2,5 odsto adresa birača sadrži podatak o broju stana, iako veliki deo stanovništva glavnog grada živi u višestambenim zgradama.

Da takvo stanje nije neizbežno pokazuje poređenje sa drugim gradovima. U Subotici je broj stana upisan kod 65 odsto adresa, u Nišu kod 48 odsto, a u Novom Sadu kod 43 odsto.

Razlog za ogromnu razliku, prema CRTA, nalazi se u načinu na koji MUP i Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave razmenjuju podatke.

Protokol razmene ne zahteva da se uz adresu obavezno dostavi i broj stana.

Sam nedostatak tog podatka ne znači da je birač nezakonito upisan. Problem je što građanin koji proverava svoju adresu u zgradi sa desetinama ili stotinama stanova praktički nema načina da vidi koliko je birača prijavljeno baš u njegovom stanu.

Time se obezbeđuje dobar deo svrhe zbog koje je mogućnost javne provere uvedena.

CRTA zato pravi važnu razliku između administrativnog kaosa i izborne manipulacije.

Problemi sa adresama najčešće su, prema toj organizaciji, posledica zastarjelih sistema i loših procedura usklašavanja podataka. Ali upravo takvo stanje ostavlja prostor da se među hiljadama nepreciznih i zastarelih podataka mnogo lakše sakrije i birač koji je na neku adresu prijavljen radi izborne manipulacije.

Članovi Komisije koje je predložila CRTA zbog toga proveravaju sumnjive upise, posebno slučajeve u kojima postoji neuobičajeno velika koncentracija birača na pojedinim adresama, a najavljeno je da će rezultati tih provera biti objavljeni.

Sumnje u izborni spisak pritom nisu nastale sada.

Posle izbora 2023. godine upravo je pitanje migracije birača bilo jedna od najvećih političkih i izbornih kontroverzi, dok je ODIHR u završnom izveštaju preporučio sveobuhvatnu reviziju izbornog i matičnih registrova uz učešće relevantnih aktera. I posle lokalnih izbora 2024. ODIHR je ponovo ponovio preporuku za temeljnu reviziju tih evidencija.

Problemi sa izbornim spiskom nisu jedina stvar zbog koje su prethodni izbori u Srbiji bili pod lupom domaćih i međunarodnih posmatrača.

ODIHR je nakon parlamentarnih izbora 2023. konstatovao pritiske na birače i zaposlene u javnom sektoru, zloupotrebu javnih resursa, sistemsku prednost vladajuće stranke i slučajeve kupovine glasova. Posmatrači su beležili i probleme sa tajnošću glasanja i grupnog glasanja.

Slične probleme zabeleženi su i na lokalnim izborima 2024. godine. ODIHR je tada ponovo ukazao na pritiske na zaposlene u javnom sektoru i zloupotrebu javnih resursa, a na sam izborni dan posmatrači su registrovali slučajeve kupovine glasova, pritiska na birače i vođenja evidencije o tome ko je izašao na glasanje.