Na našoj planeti i dalje postoje mesta u kojima ljudi žive po strogim zakonima koji su uspostavljeni pre više hiljada godina. Jugozapadni deo Angole je upravo takav region, gde se čini da je vreme bukvalno stalo. Ovde, usred beskrajnih pustinja i prostranih savana, lutaju nomadska plemena čiji svakodnevni način života i tradicije deluju potpuno neshvatljivo za modernog čoveka. Njihovi običaji šokiraju, teraju nas da se čudimo, a ponekad apsolutno ne mogu da nam se ukače u glavu. Međutim, upravo ta netaknutost i drevnost privlače ogromnu pažnju istraživača i etnografa iz celog sveta.

Istorija ovih zemalja vuče korene iz duboke drevnosti. Još pre početka nove ere, teritorije današnje Angole naselila su plemena Bantu, koja su stigla sa severa. Oni su bili znatno jači i napredniji od lokalnih lovaca Bušmana, koje su veoma brzo potisnuli sa tih prostora. Ovi došljaci su umeli da tope metal i pravili su posuđe od gline, što je za to vreme predstavljalo ogroman korak napred.

Ipak, one grupe Bantu naroda koje su se naselile na jugozapadu ostale su potpuno odsečene od civilizacije zbog surove pustinje i bespuća, što im je omogućilo da sačuvaju svoj drevni način života bez ikakvih promena.

Danas u ovim krajevima živi nekoliko jedinstvenih narodnosti, a jedna od najživopisnijih svakako su Mukubal, koji pripadaju etničkoj grupi Herero. Oni uzgajaju stoku, ali meso jedu izuzetno retko, dajući prednost kukuruzu, žitaricama i jajima.

Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da je ovde strogo zabranjeno jesti ribu. Prema drevnim predanjima, upravo je riba pomogla njihovom vođi da pobegne od portugalskih osvajača pre mnogo godina. Ali, to je samo jedan mali deo njihovih čudnih običaja.

U plemenu Mukubal dozvoljena je poligamija, a pritom se žena ovde poštuje apsolutno ravnopravno kao i muškarac. Mlade devojke iz ovog plemena prolaze kroz izuzetno bolne obredne rituale, pa im tako čupaju donje sekutiće, dok gornje zube namerno turpijaju kako bi bili oštri.

Kod njih važi i jedno izuzetno strogo pravilo, a to je da muž i supruga nemaju pravo da razgovaraju pred strancima sve dok ne dobiju svoje prvo dete. Bračni dogovori se ovde sklapaju u prirodnoj valuti, pa se za mladu daje stoka, a cena direktno zavisi od godina same devojke. Što je ona mlađa, to će mladoženja morati da da više krava, dok prepoznatljivi šeširi ovih lokalnih lepotica izgledaju kao prava umetnička dela.

Tu je i kultura plemena Mukuroka koja se trenutno nalazi pod ozbiljnom pretnjom izumiranja, jer je to jedna od najstarijih grana Bantua. Vremenom su se pomešali sa susednim plemenom Mukusi, pa je danas ostalo jako malo čistokrvnih predstavnika.

Ovi ljudi poseduju neverovatnu izdržljivost koja im omogućava da prežive u surovim uslovima pustinje, odlično podnoseći ekstremnu vrelinu i glad<br>

Iako se glavna naselja plemena Himba nalaze u susednoj Namibiji, nekoliko njihovih grupa živi i na teritoriji Angole. Njihove kuće se grade od mladih stabala koja se vezuju u obliku kupa, a zatim se izuzetno pažljivo premazuju gustom smesom od balege i zemlje. Na taj način dobijaju veoma čvrste polusferične kolibe koje ih odlično spasavaju od pustinjske žege.

Ukrasi na telu ovde imaju kolosalan značaj. Deca od samog rođenja nose biserne ogrlice, dok se odrasli kite bakarnim narukvicama i raznim školjkama koje apsolutno nikada ne skidaju sa sebe.

Posebnu pažnju privlači i ona čuvena smesa kojom žene iz plemena Himba redovno mažu svoja tela. One prave gustu pastu mešajući životinjsku mast, pepeo, crveni oker i smolu sa drveća.

Ova neverovatna pasta zapravo obavlja nekoliko veoma važnih funkcija istovremeno. Ona savršeno štiti kožu od agresivnog sunca, sprečava da voda i vlaga prebrzo ispare iz organizma i efikasno tera dosadne insekte.

S obzirom na to da je u ovim pustinjskim krajevima ogromna nestašica vode, redovno pranje i kupanje je dozvoljeno isključivo muškarcima. Sa druge strane, žene su prinuđene da se čiste pomoću pare. One na vrelom uglju pažljivo zagrevaju aromatično lišće biljke koja se zove komifora, zatim se prekriju tkaninom i dugo sede iznad te improvizovane parne kupke.

Nakon ove neobične procedure, sva prljavština silazi sa njih zajedno sa znojem, a potom na svoju čistu kožu ponovo nanose onu prepoznatljivu ritualnu i zaštitnu smesu.

Za razliku od mnogih svojih suseda, pleme Mvila apsolutno nikada nije napuštalo svoju rodnu zemlju, čak ni tokom najgorih godina građanskog rata. Ovi ljudi se pretežno bave pčelarstvom, uzgajaju stoku i bave se poljoprivredom.

Ipak, ubedljivo najzanimljivija tradicija u ovom plemenu vezana je direktno za neudate devojke. Sve do samog venčanja , mlade devojke su strogo obavezne da na svom vratu nose veoma masivne prstenove od slame koji su bogato premazani debelim slojem gline.

Ova neobična i teška ogrlica skida se isključivo na sam dan venčanja u izuzetno svečanoj atmosferi, a potom se menja višerednim šarenim perlama.

Poligamija se i u njihovoj kulturi smatra potpuno normalnom pojavom, pa vođe ovog plemena često imaju po nekoliko supruga.

Frizure žena iz plemena Mvila izazivaju zaista posebno interesovanje svih etnografa. One svoju kosu veoma pažljivo oblažu pastom koja se pravi od kravlje balege, okera i životinjske masti. Preko ove izuzetno lepljive mase one nižu perle, školjke i sitne metalne predmete, stvarajući tako jako složene konstrukcije na glavi.

Slične ukrase na glavi možete sresti i kod pripadnica najzatvorenijeg plemena u celom regionu koje se zove Mukavana. Ovi ljudi praktično uopšte ne komuniciraju sa strancima i najviše vole da žive potpuno izolovano, a njihove frizure izgledaju podjednako egzotično i ponosno ističu pripadnost drevnom rodu.