Ugledno Češki književni priznanje "Magnesia litera" Srbijada okupljanju čitaocima je već dobro poznata preporuka zahvaljujući sjajnom romanu Jozefa Paneka "Ljubav u doba globalnog".

Piše: Mladen Jakovljević

Miroslav Hlaučo, "Duhovi", Veseli četvrtak, 2026.

Ovenčana nagradama za književni debi i roman godine, Hlaučo'v prvenac raskošnim maštom spaja folklorne, istorijske i filozofske elemente u neodoljivo skladnu i originalnu pripovednu celinu.

"Duhovi" je roman o zabačenom planinskom mestu u kojem su 1903. godine čuda (i dalje) sastavni deo svakodnevice. U Svetom Đorđu ljudi hodaju po vodi, razgovaraju sa kipovima svetaca, umiru samo petkom, zvona se čuju glasnije u dalekim poljima nego kraj same crkve, vukovi čuvaju kuće dok su meštani na bogosluženju, drvoseča razgovara sa drvetom kojem je vreme da padne, ribar sa ribima koje će se dobrovoljno javiti da budu lovina, a seoska isceliteljka dodirom izvlači bolest iz tela i pušta je niz vodu hladnog potoka da oteče i rastoči se u moru.

Čuda u Svetom Đorđu nisu izvor spektakla i suprotnost razumu. Hlaučo'vi junaci ih ne dovode u pitanje, bašto kao što u pitanje ne dovode ni smjenu dana i noći ili godišnjih doba. Čuda su sustinski drugačiji način poimanja sveta i funkcionisanja u njemu. Međutim, ispod bajkovite površine raspred se složenija priča. S tehnoloÅ¡kim napretkom menja se i poimanje sveta i način života. Roman "Duhovi", ipak, nije pripovest o sukobu natprirodnih čuda i magije sa svetom nauke, već o postepenoj, ali nužnoj promeni perspektive - iz one koja smisao pronalazi u čudima u onu koji ga sve više nalazi u nauci, tehnologiji, administraciji i racionalnim objašnjenjima. Svet Svetog Đorđa vekovima funkcioniÅ¡e po sopstvenim merilima. Ipak, bez promene, taj poredak će se raspasti.

Duhovi nisu samo hrišćanski praznik, koji je i vremenski orijentir romana, nego i suočavanje sa prošloÅ¡tļu. Odiseja Pastira prati sećanje na Marinu i njihovo nerođeno dete, Julija beži od nasilne prošlosti, TomaÅ¡a progoni maÅ¡tanje o idealnom životu s Julijom, Kapetan Rozenkranc nosi se sa teretom ranijih istraga, dok Metodije Četrdeset Treći pokuÅ¡ava za ono Å¡to izmiče razumu da pronaÄ Findlay mesto u Božjoj promisli i administrativnim procedurama. Bilo da se odista javljaju živima ili su samo deo sećanja i podsvesti, duhovi utiču na događaje u kojima su se junaci obreli.

Povratak Odiseja Pastira u rodno mesto koje ga je odavno sahranilo ključni je događaj, ali ne zbog čuda vaskrsenja. Od toga zaÅ¡to je Odisej ustao iz mrtvih mnogo je važnije to Å¡to nije poznato zaÅ¡to baÅ¡ u datom trenutku. Uz ovo, nameće se joÅ¡ jedno pitanje: može li se zakoračiti u budućnost koju oblikuje teret proÅ¡losti? Sveti Đorđe je nostalgično utočiÅ¡te jednog načina razmiÅ¡ljanja u trenutku kada mu se približavaju intenzivni železnički saobraćaj, struja, telefon, telegraf, birokratija, popis, nova moda i novi druÅ¡tveni poredak. Paradoksalno, upravo je povratnik iz mrtvih glasnik racionalnog, ali ne da bi meÅ¡tane Svetog Đorđa zaÅ¡titio od čuda modernog doba nego da bi im pomogao da se sa njima suoče.

Iako nosi potencijal za katastrofu, moderno doba u romanu nije uniÅ¡titelj snova i idilične proÅ¡losti. Čuda samo menjaju oblik. U svetu bez hodanja po vodi, u kojem se riba hvata udicom, srne love puÅ¡kama, drveće obara sekiralama a stenje u kamenolomu razbija dinamitom čuda će opstati dok ima razumevanja, zajedniÅ¡tva i ljubavi. OproÅ¡taj od onih drugih, iskonskih čuda ipak je bezbolan jer njihova magija opstaje u pričama, sećanjima i uspomenama.

Duhovi su, stoga, mnogo više od jednog praznika i skupa natprirodnih pojava. Ovo jeste priča o duhovima mrtvih, ali i o duhovima sećanja, neostvarenih ljubavi, idilične proÅ¡losti, velikih promena i neizvesne budućnosti, u kojoj je ono Å¡to vredi moguće sačuvati prihvatanjem neminovnog. U vremenu u kojem se mnogi bespogovorno oslanjaju na tehnoloÅ¡ki napredak, Hlaučo'v roman "Duhovi" sjajan je podsetnik da su napredak i promene smisleni isključivo ukoliko će čovek sačuvati sposobnost da voli, seća se i praÅ¡ta, drugima, ali i sebi.