Za Slavišu Čurovića nema ni malih a ni lakih uloga. Tokom karijere često je tumačio likove složenog karaktera, ne libeći se ni onih koje publika teško zavoli.

Takav je i Dardan, njegov lik u filmu „Čuvar ikone Svetog Đorđa“ Jelene Bajić Jočić, koji je svoju premijeru imao na 33. Evropskom filmskom festivalu Palić. U intervju za “Blic” Slaviša Čurović je otkrio koliko je zahtevno ući u psihologiju negativca, zbog čega je za ovu ulogu učio albanski jezik i zašto smatra da život mnogo češće menja film nego što film menja stvarnost.

- U filmu „Čuvar ikone Svetog Đorđa“ Slaviša tumači Dardana, Albanca koji iza administrativne linije mešetari kupujući zemlju ostarelih srpskih domaćina. Reč je o liku koji nije zahvalan za igranje, ali upravo takve uloge, kaže, često pronađu njega.

- Nije baš zahvalna uloga, ali nekome i to zapadne. Šta ćeš - kaže glumac.

Iako publika glumce često vezuje za određeni tip likova, Čurović nikada nije bežao od negativaca. Naprotiv, oni su postali važan deo njegove glumačke biografije.

- Tako mi došlo. Mislim, jednom kad odigraš negativca, dobro, a ja sam to igrao više puta, da ne kažem više desetina puta, onda ti takve uloge i daju.

Takvi likovi, smatra, nose i najveći glumački izazov.

- Tražiš zlo u sebi. Mislim, imam u sebi i dobro i zlo, kao i svaki čovek. Ali kada tražiš zlo, onda je zaista teško. Dan po dan. Ovde sam imao malo dana snimanja, ali ako to uporedimo sa “Tvrđavom”, gde sam snimao mnogo duže, onda je svaki dan vraćanja u normalnost teži. Ali dobro, to je izazov našeg posla - smatra on.

Govoreći o filmu “Čuvar ikone Svetog Đorđa”, ne može da izbegne poređenje sa serijom “Tvrđava”, jer obe priče dotiču bolne teme naše istorije.

- Slične su zato što je naša agonija viševekovna i traje od Triglava do Đevđelije. Mislim, više nas tamo nema od Triglava naovamo. A ovo što su Radoš Bajić, njegova cela ekipa, Jelena i svi ostali uradili jeste izuzetno hrabar iskorak. Tema je teška, bolna i istinita. Mislim da je potrebna svima nama. Da li će nas osvestiti? Da li će probuditi neko pitanje u nama? Voleo bih. Ali nisam siguran da je film ikada menjao život. Više je život menjao film, odnosno stvarnost je više menjala film nego što je film menjao stvarnost. Voleo bih da je nekad obrnuto, ali nije.

Za ulogu Dardana morao je da savlada i albanski jezik, što mu nije bilo nimalo lako.

- Jeste, strašno. Učio sam ga fonetski. Ljudi koji govore taj jezik čitali su mi tekst, a ja sam ga učio onako kako treba, koliko sam mogao. To je uvek najnezahvalnije. Plašio sam se da ne skliznem u karikaturu, da ne ispadnem previše smešan u tome. Ali, evo, kažu da je ispalo dobro.

Posla mu, kaže, ne manjka. Nedavno je završio snimanje serije “Plava krv” Miloša Avramovića, a publiku očekuje nekoliko novih projekata.

- Od oktobra na RTS ide “Pupin”, zatim serija “Advokatice” i “Teslina pošiljka – Kod proroka“. To su projekti koji slede.

Iako se može steći utisak da radi više nego ikada, on smatra da je ranije tempo bio još intenzivniji.

- Takve su bile godine 2019, 2020. i 2021. Tada sam radio i više nego sada. Ovo su godine kada su moji prijatelji došli na red da rade, pa su me zvali. Mislim da je to razlog.

Publika ga i danas rado vezuje za putopisne reportaže koje je radio, ali taj projekat je ostao iza njega.

- “Srcem kroz ravnicu”? Pa ništa. Nismo nastavili saradnju. Tako je bilo.

Jedna od njegovih dugogodišnjih želja bila je da sa suprugom Tijanom zaigra u istom projektu. To se konačno i dogodilo u novom projektu.

- U “Plavoj krvi” igra moju suprugu. Imamo divnih scena.

Reč je o njihovom prvom ozbiljnijem zajedničkom televizijskom projektu.

- Ako ne računam ono kratko kod Andrije u “Lako je Raletu”, ovo je prvi put da radimo zajedno na TV. U pozorištu smo radili i tako smo se upoznali, ali na ekranu nismo. Ovde mi igra ženu, dobra je uloga i mislim da smo to lepo napravili - smatra umetnik.

Uz osmeh dodaje da ovog puta konačno igra pozitivca.

- U “Plavoj krvi” konačno jesam.

Privatno je posebno ponosan na ćerku Taju, koja nije krenula glumačkim putem.

- Ja kažem – hvala Bogu. Možda neko misli suprotno, nemam pojma. Upisala je Fakultet političkih nauka, smer međunarodni odnosi. Želi da se bavi naukom, diplomatijom i svetom.

Opisuje je kao osobu potpuno drugačiju od njega i supruge.

- Budi se u sedam, osam, uči, radi, volontira u domovima za nezbrinutu decu. Nema nikakve veze sa nama, osim što liči na nas. Radna je, temeljna i sistematična - priča ponosni otac.

Na kraju razgovora, kroz jednu rečenicu možda najbolje opisuje razliku između njenog i svog sveta.

- Gluma je posao u kojem ne možeš tako da funkcionišeš. Kod nje je sve matematika. U našem poslu dva i dva često nisu četiri, nego pet. Kod nje moraju da budu četiri - ističe kroz osmeh Slaviša.