U ledenim vodama u blizini Grenlanda danas pliva životinja čiji životni vek gotovo prkosi ljudskom poimanju vremena. Reč je o grenlandskoj ajkuli, čija je starost procenjena na gotovo četiri veka, identifikovana je u Arktičkom okeanu i zauzima mesto najdugovečnijeg do sada zabeleženog kičmenjaka.

Procenjene starosti od čak 392 godine, ova ajkula je živela pre struje, automobila i industrije. To znači da je na svet došla u vreme kada je Evropom vladao Luj XIII, dok je Galilejev teleskop tek bio novost.

Grenlandska ajkula, naučnog naziva Somniosus microcephalus , nastanjuje veoma hladne vode, čija je temperatura blizu tačke mržnjenja, a može da zalazi i na dubine veće od 2.000 metara.

U takvim uslovima njen organizam funkcioniše veoma sporo. Hladna voda povezana je sa sporim metabolizmom, manjom potrošnjom energije i sporijim habanjem ćelija, dok ajkula raste svega oko jednog centimetra godišnje, iako može da dostigne dužinu veću od pet metara.

Još jedan razlog njene izuzetne dugovečnosti jeste veoma kasno dostizanje polne zrelosti. Kod ženki se ona procenjuje na oko 156 godina, što znači da im je potrebno više od jednog i po veka da dostignu sposobnost razmnožavanja.

Istraživanja ukazuju i na efikasne mehanizme ćelijskog oporavka, koji omogućavaju precizno popravljanje oštećenja DNK.

Utvrditi koliko jedna ovakva životinja ima godina nije nimalo jednostavno. Za razliku od drveta, koje ima godove, grenlandska ajkula nema strukturu koja bi se jednostavno mogla prebrojati kako bi se odredila njena starost.

Tim predvođen danskim biologom Julijusom Nilsenom sa Univerziteta u Kopenhagenu zato je koristio očni sočivo. Jezgro te strukture formira se još tokom embrionalnog razvoja i ne obnavlja se tokom života, zbog čega može da posluži kao svojevrsna vremenska kapsula.

Istraživači su analizirali nivo ugljenika-14 u proteinima iz jezgra sočiva i podatke uporedili sa poznatim promenama ovog izotopa u okeanu. Kao važna referenca korišćen je porast ugljenika-14 nastao tokom nuklearnih testiranja 1950-ih i 1960-ih godina.

Istraživanje je objavljeno 2016. godine u časopisu "Science", a rezultati se i danas navode kao ključni dokaz o izuzetnoj dugovečnosti ove vrste.

Naučnici su analizirali 28 ženki grenlandske ajkule koje su uhvaćene kao slučajni ulov u ribolovu kod Grenlanda.

Kod najveće proučavane ženke centralna procena starosti iznosila je 392 godine. Međutim, naučnici nisu mogli da utvrde njenu starost sa potpunom preciznošću. Procena je imala raspon od 272 do 512 godina, sa 95 odsto sigurnosti.

Isti primerak bio je dug 5,02 metra.

Upravo zbog toga se u pojedinim naslovima pojavljuje podatak da je ajkula stara 399 godina, ali je važno naglasiti da je reč o proceni, a ne o precizno utvrđenom datumu rođenja.

Čak i najniža procena od 272 godine ovu životinju svrstava među daleko najstarije poznate kičmenjake.

Izuzetna dugovečnost grenlandske ajkule istovremeno predstavlja i veliki problem za opstanak vrste. Životinja koja polno sazreva tek posle više od 150 godina ne može brzo da nadoknadi gubitke u populaciji.

Slučajni ulov u mrežama kočarica, hemijsko zagađenje koje stiže do Arktika i zagrevanje dubljih slojeva okeana odvijaju se tokom godina i decenija, dok životni ciklus ove ajkule traje vekovima.

Zbog toga gubitak jedne ženke sposobne za razmnožavanje može imati posledice koje se osećaju kroz više ljudskih generacija.

Grenlandska ajkula danas je klasifikovana kao ranjiva vrsta prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN), a njena populacija je u opadanju.

Životinja koja je, prema naučnim procenama, mogla da preživi nekoliko vekova istorije i da pliva kroz period velikih društvenih i naučnih promena sada se suočava sa pritiscima koji se odvijaju mnogo brže nego što njen životni ciklus može da prati.