Na prvi pogled, teško je zamisliti da stari, neispravni vagon može da postane pravi porodični dom. Ipak, Robert i Kristi su upravo to uradili. Kupili su vagon proizveden 1934. godine, dug oko 25 metara, ve pretvorili njegovih približno 87 kvadrata u prostor u kojem žive sa detetom. Vagon je nakon kupovine obnovljen, okrečen i povezan na vodu i struju, a bračni par je njegov uski i izduženi prostor organizovao tako da u njemu ima dnevnu sobu, kuhinju, trpezariju, dve spavaće sobe, toalet i kupatilo. Njihov dom nalazi se u kompleksu nalik motelu, gde ima još mnogo rashodovanih vagona pretvorenih u male kuće. Robert i Kristi danas upravo od vođenja ovog "voznog hotela" zarađuju za život. Njihov vagon jedan je od najdužih u kompleksu.

U dom se ulazi kroz originalna vrata, preko spoljne platforme koju je Robert napravio kao stepenište i mali trem, ali i za odlaganje bicikala. Uz sto i stolice, platforma služi i za odmor na otvorenom. Odmah iza ulaza nalazi se mali toalet sa umivaonikom, pa ne moraju da prolaze kroz ceo vagon do kupatila na njegovom kraju.

Dnevna soba je uređena u retro stilu, uz originalni karakter vagona. Zbog uskog i dugog prostora, nameštaj je postavljen uz bočne zidove, na mestima gde su se nekada nalazila sedišta. Robert i Kristi su prostor opremili sa dva dvoseda i pomoćnim stolom, pa imaju dovoljno mesta za odmor i čitanje. Jedna sofa je okrenuta prema prozoru i pogledu na dolinu, dok se ispred druge nalazi televizor.

Srednji deo vagona pretvoren je u otvorenu kuhinju i trpezariju, bez pregrade. Retro detalji poput viseće lampe sa ventilatorom i ukrasa na plafonu podsećaju na 1934. godinu, dok savremeni uređaji omogućavaju normalan svakodnevni život.

Kuhinja je mala, ali dovoljna za njihove potrebe, a zahvaljujući priključcima za vodu i struju ne zavise od solarnih panela i velikih rezervoara. Posuđe, pribor i namirnice odloženi su u ormariće i frižider, pa prostor ostaje uredan.

Uz prozor se nalazi sto za četiri osobe, za kojim porodica može da jede i uživa u pogledu. Obe spavaće sobe nastale su preuređenjem nekadašnjih ležajeva u vagonu. Glavna soba, iza frižidera, napravljena je spajanjem dva odeljka, a u njoj se nalaze bračni krevet i ormar. Vrata se otvaraju bočno kako bi se uštedelo na prostoru. Između soba je uzak hodnik sa prozorima i zidnim lampama koje podsećaju na originalne iz vagona, a njihova topla svetlost ublažava osećaj skučenosti.

Druga soba uređena je slično, sa bračnim krevetom i prostorom za odlaganje stvari. Trenutno služi za goste, a bračni par planira da je kasnije možda pretvori u dečju sobu. Na kraju vagona nalaze se odvojeni toalet i kupatilo, uređeni tako da zadrže izgled starog vagona. Toalet je uzak, ali ima dodatno osvetljenje, umivaonik sa ormarićem, kao i prozor koji obezbeđuje prirodno svetlo i ventilaciju.

Kupatilo ima zasebnu tuš kabinu i sređenu hidroizolaciju, pa je potpuno funkcionalno, iako tokom zime može biti hladno. Iza njega su vrata koja vode do zadnje platforme. Vagon se nalazi na prostranom zemljištu sa travom i brežuljcima, pa oko njega ima dovoljno prostora, što bi u gradu bilo teško obezbediti. Jedina veća nepraktičnost je to što bračni par po namirnice i potrepštine mora da odlazi u obližnji grad.

Za vodu su iskoristili postojeće instalacije ispod vagona, koje su prilagodili dodavanjem dovodnih i odvodnih cevi i rezervoara za sivu vodu. Ponovo su uredili i električne instalacije, pa njihov dom ne zavisi od solarnih panela i velikih rezervoara kao mnoge kamp-prikolice.

Spoljne metalne zidove dodatno su ojačali i zaštitili od rđe, čime su stari vagon dobro očuvali. Robert i Kristi nisu jedini koji žive u vagonu. Oko njihovog doma nalazi se još vagona pretvorenih u smeštajne jedinice, a svaki ima drugačije uređen enterijer.

Bračni par danas zarađuje za život iznajmljujući ovaj "vozni kompleks". Iako život van grada ima svoje nedostatke, njima ovakav način života pruža slobodu, dok je stari neispravni vagon istovremeno postao njihov dom i posao.