Intenzivan toplotni talas i višemesečna suša uzimaju danak, a kukuruz se bori za svako zrno dok poljoprivrednici sa strepnjom gledaju u nebo i već sada sabiraju gubitke.

Toplotni talas koji je zahvatio Vojvodinu spaljuje useve i dovodi ratare u očaj. Kukuruz, koji bi u ovom periodu trebalo da bude u punoj snazi, suši se i propada, a prinosi su već sada desetkovani.

Iako je teško precizno prognozirati kolika će šteta biti, situacija na terenu, posebno u banatskim i sremskim atarima, ne uliva nimalo optimizma.

U banatskom selu Neuzina, slika je poražavajuća . Žuti, sasušeni kukuruz i traktori koji ga skidaju sa njiva prizor su koji više liči na jesen nego na početak avgusta.

Stevan Stajić, poljoprivredni proizvođač iz ovog mesta, odlučio je da ne čeka više i da kukuruz ubere za silažu, svestan da je svaki dan čekanja samo veći gubitak, piše RTV.

"Krenuli smo sa skidanjem kukuruza za silažu jer smatramo da je biljka prošla neke svoje faze i da joj više nema oporavka", objašnjava Stajić, dodajući da je ovo najgora suša koju pamti. Prema njegovim rečima, ovakvi ekstremni uslovi postaju nova realnost. Borba za svaku biljku i svako zrno postala je deo svakodnevice, a ponavljajuće, teške suše su nešto na šta će, kako kaže, paori morati da se naviknu.

Ništa bolja situacija nije ni u Sremu . Iako su usevi u nekim delovima ovog regiona u nešto boljem stanju nego u Banatu, dugotrajan nedostatak padavina ostavlja ozbiljne posledice.

Slobodan Makarić, poljoprivrednik iz Putinaca, kaže da kukuruz, iako je dobro izgledao, sada teško uspeva da formira i nalije zrno.

- Ovde kod nas u Sremu nije bilo kiše od aprila, odnosno jula meseca. Zemlja nema vlage da iznese ovaj period nalivanja zrna, a temperature idu i do 40 stepeni, ističe Makarić.

Bez vode, biljke ne mogu da izdrže visoke temperature, a klipovi ostaju mali i sa šturim zrnom, što direktno utiče na konačan prinos i kvalitet.

Dok se poljoprivrednici bore sa posledicama ekstremnih vrućina, jedno je sigurno - priroda sve češće diktira pravila koja je teško pratiti. Vegetacija se skraćuje, uslovi za proizvodnju postaju sve teži, a ljudski napor da se ublaže posledice postaje sve veći izazov. Neizvesnost je jedino što je u ovom trenutku sigurno za vojvođanske paore.