Na Vlasinskom jezeru pejzaž nikada nije sasvim nepomičan.

Isto ostrvo u čijim ste obrisima uživali ujutru, nekoliko sati kasnije može se naći na drugom kraju jezera, nošeno vetrom i vodenim strujama poput oblaka. Ostrvo putuje sa sve rastinjem i drvećem i stvara prizore kao iz sna. To su tresetna ostrva, prepoznatljiva obeležja Vlasine i redak prirodni fenomen koji se može pronaći na samo nekoliko mesta u Evropi. Nastala su kada su se slojevi treseta i vegetacije odvojili od dna i obale, isplivali na površinu i prepustili svoje kretanje vetru i vodenim strujama.

Svako ostrvo je poput mikrokosmosa za sebe: na njima se održao čitav mali svet karakterističan za vlažna i tresetna staništa, pa ova putujuća ostrva predstavljaju i dragocena utočišta biljnih i životinjskih vrsta.

U istom očuvanom prirodnom ambijentu koji oblikuje i čuva Vlasinu i njena tresetna ostrva, nastaje i priča o Rosi, koja izvire u području čiji su bogat biodiverzitet, očuvana priroda i specifični geološki uslovi oblikovali njen kvalitet i blagi mineralni sastav. Zahvaljujući takvom sastavu, namenjena je svakodnevnoj hidrataciji svih članova porodice.

A ako se pitate kako je na jednom planinskom jezeru nastala čitava flota živih ostrva, odgovor vodi u vreme kada Vlasinsko jezero još nije postojalo.

Plutajuća tresetna ostrva svoj put su započela odavno, ispod površine vode. Na prostoru današnjeg jezera nekada se prostirala Vlasinska tresava, u kojoj su se tokom dugog perioda taložili ostaci biljaka i stvarali debele slojevi treseta, isprepletani korenjem i vegetacijom. Kada je sredinom prošlog veka formirano jezero, delovi tog sloja odvojili su se od dna i obale, isplivali na površinu i počeli slobodno da se kreću.

Za njihov nastanak potreban je izuzetno redak splet okolnosti: debele naslage treseta, koje se veoma sporo formiraju u stalno vlažnom tlu, moraju se odvojiti od podloge u dovoljno velikim i čvrstim celinama da nastave da nose veliku biljnu masu, zbog čega se ovakva ostrva mogu videti na svega nekoliko mesta u Evropi. Danas su ostaci nekadašnje tresave deo složenog mozaika vlažnih livada, močvarnih staništa, planinskih šuma i otvorene vode. Ovde rastu mahovine tresetnice, šaše, maljava breza i okruglolisna rosulja, sićušna biljka mesožderka prilagođena vlažnom zemljištu siromašnom hranljivim materijama.

Opstanak ovakvih osetljivih vrsta zavisi od očuvanosti njihovih staništa, pa plutajuća ostrva istovremeno svedoče o prirodnom bogatstvu Vlasine i podsećaju koliko je ovaj ekosistem dragocen i osetljiv. Značaj područja potvrđuje i to što je Vlasina zaštićeno prirodno dobro i močvarno područje od međunarodnog značaja.

Priča o Rosi vezana je za isti kraj, ali za drugo mesto u njemu. Rosa ne potiče iz Vlasinskog jezera, već izvire na planini Vardenik, na oko 1.230 metara nadmorske visine. Njeno poreklo oblikovano je specifičnim geološkim uslovima i očuvanom prirodom šireg područja Vlasine, pa veza sa ovim predelom nije samo simbolična: upravo na Vlasini počinje put ove vode.

Na toj ideji zasniva se i kampanja „Vrhunska. Vlasinska.“ – na uverenju da kvalitet vode nastaje mnogo pre nego što ona stigne do potrošača, u prirodi iz koje potiče. Zbog toga su svi kadrovi kampanje snimljeni u autentičnom prirodnom okruženju Vlasine, među planinskim obroncima, šumama i vodama koje najbolje dočaravaju vezu Rose sa mestom njenog porekla.

Vlasina je zato jedno od onih mesta koja nas podsećaju koliko se izuzetnih prirodnih fenomena i autentičnih iskustava može pronaći u Srbiji. Vredi je posetiti, upoznati njene biljne i životinjske vrste, potražiti pogled na ostrva koja putuju jezerom i iz prve ruke doživeti očuvano okruženje iz kojeg potiče Rosa.